Molim te, ne diraj me!: kako osobnost utječe na izbjegavanje fizičkog kontakta

Ovaj je članak automatski preveden s pomoću umjetne inteligencije. Prijevod može sadržavati pogreške ili neuobičajene formulacije. Izvorni članak na engleskom jeziku dostupan je ovdje.

Poznam jednu osobu – mladu ženu koju ću ovdje nazvati Marija. Sjajna je prijateljica, osmijeh joj je zarazan, a u njezinu društvu uvijek je zabavno. No, kad sam je prvi put zagrlila, ukočila se kao daska. Za mene je grljenje – i svaki oblik ležernog fizičkog kontakta – nešto sasvim prirodno u prijateljskom okruženju. Vrlo brzo sam, međutim, shvatila da je Marija potpuna suprotnost.

Kako je naše prijateljstvo raslo, postalo je očigledno da ima izražen otpor prema tome da je drugi dodiruju. Izmiče rukama koje joj prilaze s gracioznošću i spretnošću plesačice. Zaista je impresivan način na koji štiti svoj osobni prostor.

Jednog dana sam je pitala o tome – jer sam, eto, znatiželjna. A ono što mi je rekla bilo je jednostavno, a opet duboko. Slegnula je ramenima i rekla: “To sam jednostavno ja i uvijek sam bila takva.” Nisam mogla ne diviti se toj njezinoj bezrezervnoj samoprihvaćenosti. Zatim je dodala: “To je jednostavno dio moje osobnosti.”

U ovom trenutku bilo bi dobro da riješite naš besplatni test osobnosti ako još ne znate kojem tipu osobnosti pripadate.

Kako osobnost utječe na sklonost fizičkom dodiru

Podaci iz našeg istraživanja potvrđuju Marijina opažanja o njoj samoj. Čini se da određeni aspekti naše osobnosti doista imaju važnu ulogu u tome kako doživljavamo platonski fizički kontakt, osobito osobine Logičan i Introvertiran.

Prema našem istraživanju o osjetu dodira, prosječno oko 56% osoba s osobinom Logičan slaže se s tvrdnjom da uživaju u ležernom fizičkom kontaktu, poput ruke preko ramena, čak i u javnosti. Istina, radi se o većini, no u usporedbi s prosječnih 79% osoba s osobinom Empatičan koje se slažu s time, razlika postaje jasna.

U istom smo istraživanju postavili pitanje smatraju li ljudi fizički dodir učinkovitim načinom komunikacije – i ponovno vidimo izraženu razliku. U prosjeku se s time slaže 59% osoba s osobinom Logičan, nasuprot 83% onih s osobinom Empatičan.

Ovi podaci ni na koji način ne sugeriraju da svaki Logičan tip nužno ne voli fizički dodir poput moje prijateljice Marije. Zapravo, grafikoni pokazuju da većina Logičnih ljudi nema problem s fizičkim dodirom – samo ne u tolikoj mjeri kao njihovi Empatični kolege.

Promotrimo li ista dva pitanja iz istraživanja, ali s fokusom na osobine Introvertiran i Ekstrovertiran, primjećujemo sličnu korelaciju između introverzije i niže vjerojatnosti za uživanje u fizičkom kontaktu.

U prosjeku, 65% Introvertiranih izjavljuje da uživa u laganom fizičkom kontaktu, u usporedbi s 84% Ekstrovertiranih. Oko 70% Introvertiranih smatra fizički dodir učinkovitim načinom komunikacije, no kada se to usporedi s 86% Ekstrovertiranih koji se slažu, vidimo znak suzdržanosti tipične za Introverte.

Logični Introverti i izbjegavanje ležernog dodira

I sada je vrijeme da konkretno spomenemo neke tipove – naravno, s ljubavlju.

Arhitekti (INTJ), Logičari (INTP), Logističari (ISTJ) i, u nešto manjoj mjeri, Virtuozi (ISTP) ističu se po relativno niskom stupnju slaganja s oba spomenuta pitanja iz istraživanja.

Zašto je to tako? Zašto su takvi?

Odgovor je jednostavan: takvi jednostavno jesu. Kako je potvrdila i moja prijateljica Marija – koja je, inače, Logičar – to je jednostavno dio njihove osobnosti.

Učinak kombinacije osobina Introvertiran i Logičan jasno je vidljiv u odgovorima osobnosti na pitanje: “Smatrate li se osobom koja otvoreno izražava emocije fizičkim dodirom?”

Introvertirane osobnosti u velikoj većini sebe smatraju povučenima, a kod nekih se ta suzdržanost u izražavanju odnosi i na njihovo fizičko tijelo. Logični Introverti također rjeđe navode da osjećaju snažnu potrebu za primanjem nježnosti – bilo fizičke, bilo emocionalne. Njihova osobina Logičan podupire opću sklonost intelektualnom povezivanju nasuprot ležernom dodiru kao načinu izražavanja pažnje ili privrženosti.

S obzirom na privatnu i misaonu narav ovih tipova osobnosti, čin dodira za njih može djelovati vrlo intimno. Primjerice, gotovo 70% Arhitekata smatra zagrljaj nečim daleko značajnijim od običnog gesta. I dok drugi tipovi osobnosti možda imaju drugačiji prag za ono što smatraju “intimnošću”, većina se ljudi slaže da ona zahtijeva određenu razinu povjerenja – nešto što Logični Introverti najvjerojatnije čuvaju za one s kojima su zaista bliski.

Kada promotrimo širu sliku i razmotrimo kako se ove dvije osobine spajaju i međusobno nadopunjuju, logično je zaključiti da će Logični Introverti češće uzmaknuti pred platonskim dodirom osoba s kojima nisu u bliskom odnosu.

Ostali čimbenici koji utječu na izbjegavanje dodira

Važno je istaknuti da na sklonost izbjegavanju ležernog fizičkog kontakta mogu djelovati i drugi faktori izvan osobnosti.

U mnogim kulturama ležeran dodir – posebice između osoba suprotnog spola – nije uobičajen ili se čak smatra neprimjerenim. To može imati velik utjecaj na to zašto bi nekome, primjerice, tapšanje po ramenu moglo biti izrazito neugodno.

Ako se iz širokog kulturnog konteksta fokusiramo na pojedinačnu obiteljsku dinamiku, i ona itekako igra ulogu u tome kako se fizički odnosimo prema drugima. I sama sam tip osobnosti Empatičan, ali u mojoj obitelji zagrljaji nisu bili dio odrastanja. Kad sam bila tinejdžerica, ukočila bih se svaki put kad bi me netko od prijatelja dotaknuo – nisam znala kako reagirati.

Ipak, taj mi je dodir prijao, čak i kada me činio nelagodnom. S vremenom sam počela uživati u takvom ležernom fizičkom kontaktu i uzvraćati ga. To me približilo prijateljima i nakon nekog vremena, takva vrsta interakcije postala mi je posve prirodna. No to nije slučaj sa svima koji su odrasli u okruženju gdje fizičko iskazivanje nježnosti nije bilo uobičajeno – mnogi nikada ne prošire svoju zonu ugode na to područje.

Prije nego što zaključim članak, postoje još dva faktora koje smatram važnima za spomenuti, iako ih neću dublje obrađivati. Ne zato što su manje značajni, već zato što se nalaze izvan mog područja stručnosti i domene teorije osobnosti.

Prvi se klinički naziva taktilna osjetljivost ili taktilna obrambenost i predstavlja oblik poremećaja senzorne obrade. Riječ je o stanju koje nadilazi jednostavno neprijateljstvo prema fizičkom dodiru i odnosi se na način na koji osoba doživljava senzorne podražaje. Obično se povezuje s neurodivergentnošću i uključuje izuzetnu osjetljivost ne samo na dodir, već i na bilo kakav osjetilni podražaj na koži.

Drugi faktor je zlostavljanje. Kada je fizičko tijelo osobe bilo zlorabljeno ili povrijeđeno od strane drugih, to može imati dugoročne posljedice na način na koji ta osoba percipira i doživljava okolinu.

Završne misli

Ako ste među onima koji izbjegavaju fizički dodir, znajte da niste sami – i što je najvažnije, s vama nije ništa pogrešno. Zdravo je biti svjestan vlastitih granica i poštovati svoju zonu ugode.

To ne znači da neće biti neugodnih trenutaka – kao kad sam prvi put zagrlila Mariju. No upravo su njezina samoprihvaćenost i spremnost da o tome otvoreno govori – zajedno s mojom spremnošću da poštujem njezine granice – bili ključ našeg snažnog prijateljstva.

Znate što? Povremeno, i uvijek pod njezinim uvjetima, Marija me lagano stisne za ruku ako je jako uzbuđena zbog nečega. Taj nježni stisak znači mi više od najvećeg zagrljaja nekog poznanika, jer znam da mi vjeruje i da cijeni naše prijateljstvo isto onoliko koliko ja cijenim njezino.

Ako i vi volite izbjegavati ležerni dodir – na koji način smatrate da vaša osobnost tomu doprinosi? Kako drugima dajete do znanja koje su vaše potrebe i želje u tom pogledu? Pišite nam u komentarima.

Za daljnje čitanje