Ako ste kreativni pisac koji koristi 16Personalities za bolje razumijevanje sebe i svojih prijatelja, voljenih osoba, kolega iz razreda ili s posla, možda ste se zapitali, Mogu li koristiti ove ideje u pisanju?
Ako je vaš odgovor potvrdan, nastavite čitati – ovaj je članak namijenjen upravo vama! U ovoj seriji od šest dijelova, „Teorija osobnosti u književnom stvaralaštvu“, istražit ćemo mogućnosti i ograničenja primjene naše teorije osobnosti na izmišljene likove – od polaganja temelja za duboke i uvjerljive likove, do razumijevanja motivacija i stvaranja nijansiranih negativaca.
Prvo, razmotrimo ključno pitanje: što izmišljenog lika čini nezaboravnim i privlačnim?
Zašto likovi očaravaju čitatelje
Pisana fikcija omogućuje nam da pobjegnemo u druge svjetove te dijelimo postupke i osjećaje likova dok oni prolaze kroz priču. Fikcija može doprijeti do naših srca i uma odražavajući naše vlastite vrijednosti, iskustva i snove, dopuštajući nam da uživamo u fantazijama ili pogledima s kojima se možemo poistovjetiti.
Suprotna privlačnost može biti jednako snažna – fikcija nas može uvući u stvari izvan nas samih, pomoći nam da shvatimo različite perspektive i pružiti priliku da uživamo u uzbuđenjima koje ne doživljavamo u vlastitom životu. Te su dimenzije predivne, bilo da čitamo remek-djelo poznatog autora ili na papir prenosimo vlastitu maštu.
Jedan od ključnih elemenata privlačne fikcije su likovi s kojima se čitatelji mogu povezati i za koje mogu mariti. Ponekad se čini kao da su likovi sporedni u odnosu na radnju, no razmislite o filmskoj fikciji: zašto glumci toliko pažnje posvećuju govoru tijela, izrazu lica i tonu glasa? Jer time privlače publiku.
Pisana fikcija obično ne definira uvijek vizualne prikaze toliko precizno, prepuštajući čitateljima da sudjeluju u djelu i čine ga osobnim tako da likove zamišljaju na svoj, jedinstven način. Svaki čitatelj ima svoje oko uma, i upravo tu leži čarolija.
Važnost dosljednosti likova
Maštovitost čitatelja može pisce osloboditi potrebe da opišu baš svaki detalj izgleda likova, ali otvara i nove prilike i odgovornosti. Sami likovi moraju poticati maštu, a ne je sputavati. Pisci mogu dati dovoljno definicija da izraze vlastitu viziju, ali da pritom ne uguše čitatelja u opisima, dopuštajući svakome da se uživi u likove i bolje ih shvati.
Bez obzira na radnju ili okruženje, likovi su medij kroz koji autor prenosi ljudsko ponašanje i iskustva čitatelju. Bez obzira želi li pisac probuditi napetost, divljenje, suosjećanje, užas ili uzbuđenje, likovi postaju produžetak čitateljeve vlastite ljudskosti, kao da je djelić njihova uma i tijela umetnut u samo djelo. Likovi gotovo postaju osjetila čitatelja, koji počinje osjećati ono što oni osjećaju i doživljavati ono što oni proživljavaju.
Takvo stapanje mnogo je lakše kada su izmišljeni likovi dosljedni – čitatelji se puno teže povezuju s likovima koji se ponašaju nasumično jer takvo ponašanje ne nalikuje njihovom vlastitom načinu razmišljanja. Likovi kojima uglavnom upravljaju vanjske okolnosti, umjesto stvarne unutarnje motivacije, često djeluju neodređeno i općenito, umjesto da budu živi i jedinstveni. Snažni likovi imaju vlastita pravila, a njihovo kršenje može čitatelja ostaviti zbunjenog i izvučenog iz inače privlačne priče.
Realističan sustav
Duboki likovi čine priču privlačnijom, ali još je zanimljivije što mogu pomoći i samim piscima u procesu stvaranja. Pogledajmo na trenutak izmišljene likove i njihove odnose kao automobil s tehničkim problemima – osjećaj koji je mnogim piscima prepoznatljiv. Kao dobar mehaničar, vješt pisac može zamijeniti dijelove kako bi auto radio. Inženjer, međutim, ima detaljno znanje o dizajnu i može čak predvidjeti ili izmijeniti njegove funkcije. Pisac koji jednako tako dobro poznaje osobnosti svojih likova može stvarati priče koje nisu samo uvjerljive, već i složene, predviđajući kako će poznati elementi lika reagirati na određene situacije i druge likove.
Odluka o detaljnom profiliranju likova ne pruža odmah i alate za to, ali pisac može koristiti postojeće sustave koji mu mogu pomoći. Primjerice, neki autori fantazije smještaju likove unutar pravila igre Dungeons & Dragons. Iako je takav pristup koristan u tom žanru, taj sustav ne obuhvaća važne elemente osobnosti, pa su autori najčešće prepušteni sami sebi po tom pitanju.
Teorija tipova osobnosti može nam ovdje poslužiti kao vitez u sjajnom oklopu, spašavajući nas od beživotnih princeza u nevolji, dosadnih moralnih heroja i predvidljivih zlikovaca sa savijenim brkovima. Naša istraživanjem utemeljena teorija tipova osobnosti može biti izuzetno koristan alat piscima za definiranje, razumijevanje i opisivanje likova koje stvaraju. Takav sustav nije ograničavajući, već upravo suprotno – može produbiti kreativnost. O tome ćemo više kasnije.
Pisci fikcije moraju u svom umu balansirati mnoge elemente: okruženja, radnju, likove, tempo i još mnogo toga. Teorija tipova osobnosti može pomoći tako što na podržavajući način usmjerava pojedine dijelove kreativnog procesa. Ona ne mora ozbiljno ograničavati postupke likova jer su tipovi osobnosti zapravo široke kategorije bezbrojnih suptilnih osobina koje imaju stvarni ljudi. No, može piscu pomoći da uvjerljivo prikaže razloge iza odluka i ponašanja njegovih likova.
Korištenje naših 16 tipova osobnosti, uključujući i osobine Identiteta, kao temeljnih predložaka pri stvaranju likova može piscima omogućiti veliku prednost u odnosu na njihovo izmišljanje „iz nule“. Svaki tip osobnosti, koliko god bio širok, nosi sa sobom tipična ponašanja koja vode predvidljivim interakcijama lika s okolinom, drugim likovima, ali i sa samim sobom. Teorija tipova može piscima ponuditi i uvid u tipične životne puteve – osobne, društvene ili profesionalne – pojedinih tipova osobnosti, što može potaknuti razvoj zapleta na način koji se prirodno slaže s likovima.
Kada ljudi čitaju opis nekog tipa osobnosti na našim stranicama, često pomisle, Poznam nekoga tko je upravo takav! ili Vau, to zvuči kao ja. Na sličan način, kada pisci svjesno i pažljivo oblikuju likove prema tipovima osobnosti, čitatelji dobivaju dojam da su ti likovi stvarni ljudi – a to je zlatna formula u pisanju.
Daljnje čitanje
Pogledajte i ostale dijelove naše serije o književnom stvaralaštvu:
Teorija osobnosti u književnom stvaralaštvu II: primjena teorije tipova
Teorija osobnosti u književnom stvaralaštvu III: granice i kršenje pravila
Teorija osobnosti u književnom stvaralaštvu IV: dubine zla – „negativci“
Teorija osobnosti u književnom stvaralaštvu V: pisanje za osobnosti čitatelja
Teorija osobnosti u književnom stvaralaštvu VI: proširivanje privlačnosti